Anglijsky jezyk

Iz Medžuviki, svobodnoj enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Jezyk
Anglijsky
Ozemje, kde anglijsky jest rodny jezyk boljšesti (temnosinjim) ili jest služebny jezyk, ale ne osnovny jezyk (sinjim)
Obča informacija
OzemjaVsesvět
NarodnostAngličani i anglosaksi (historično)
Govoritelji
  • 360–400 milionov
  • kako drugy jezyk: 750 milionov (2006)
Pismolatinica
Služebny status
Služebny jezyk
  • 67 držav
  • 27 nesuverennyh entitetov
  • razne medžunarodne organizacije
Jezyčna rodina

Anglijsky jezyk jest zapadnogermansky jezyk, ktorym vprvo počeli govoriti v ranoj srědnjevěčnoj Angliji. Anglijsky jest glavny jezyk medžunarodnogo sporazuměvańja v 21. stolětju. Jego ime proizhodi od anglov, jednogo iz davnyh germanskyh narodov, ktore prěselili na ozemje Velikoj Britanije, ktora pozdněje prijela jih ime, Anglija. Obe nazvy proizhodet od poluostrova Angeljn u Baltičskogo morja. Anglijsky jest najbolje těsno svezany s frizskym i dolnosaksonskym, a na jego slovosbor silno vlivali ine germanske jezyky, osoblivo staroskandinavsky (sěverogermansky jezyk), ravno kako latinsky i francuzsky.

Anglijsky razvival se v času bolje 1400 rokov. Najranne formy anglijskogo, grupa zapadnogermanskyh narěčij, ktore prinesli v Veliku Britaniju anglosaksi v 5. stolětju, kolektivno nazyvajut staroanglijskym. Poslě normanskogo zavojevańja Anglije v drugom polu 11. stolětja načel se srědnjeanglijsky. To byl period, kogdy anglijsky imal silny vliv od starofrancuzskogo, osoblivo jego staronormanskogo narěčja. Rany sovrěmenny anglijsky jezyk načel se v koncu 15. stolětja poslě vvoda pěčetarstva v Londonu, pečetarstva Biblije kralja Džejmsa i početka Velikoj prěměščeńja samoglasok.

Sovrěmenny anglijsky jezyk razprostranili po vsemu světu s 17. stolětja črez vsesvětny vliv Britanskogo carstva i Sjedinjenyh štatov Ameriky.

Vněšnje linky