Sbornik:Evangelje od Tomy

Iz Medžuviki, svobodnoj enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Toj zapis ne slěduje vsěh pravil standardnogo medžuslovjanskogo jezyka

Za to něktore slova mogut byti nerazumlive a gramatika ina od opisanoj na medžuslovjanskoj stranici


Кирилична верзија

Ovo sut skryta izrěčenja koja živy Ješua glagoljaše a Jehuda Toma bliznec zapisa.

1

I on rěče:

Kto odkrye značenje sej slova, ne bude vkusiti smrt.

2

Ješua rěče:

Išči i ne prěstaj iskati dokolě ne najdeš. Naševši, budeš obezpokojiti se. Bezpokojny, udiviš se. I togda budeš vladajuči nad vsim.

3

Ješua rěče:

Ako vam vaši vodži kažut: gle, carstvo jest na nebu, ptice nebesne budut prědhoditi vas. Ako vam kažut: v morju jest, ryby budut prědhoditi vas. No, carstvo jest vo vami i izvně vas. Poznate li sebe, budete poznany i pojmite da jeste děti živogo otca. No, ako sebe ne poznate, živete v bědi i vy jeste běda.

4

Ješua rěče:

Stary člověk bez kolěbanja bude pytati dětence od sedm dni ob městu života, i on bude živěti. Ibo mnogi prvi budut poslědnji, i oni stanut jedno.

5

Ješua rěče:

Poznaj čto tobě prěd licem, i ono skryto bude ti odkryto.

6

Učeniki go pytahu: Želaješ li da postimo? Kako trěba moliti se? Trěba li davati milostynju? Koj jedivo jesti? Ješua rěče: Ne lžite i ne tvorite čto nenavidite.

8

Ješua rěče:

Člověk jest podobny mudrom rybaru. On metne mrěžu v morje i izvlěče ju polnu malih ryb. Medžu jimi najde jednu veliku dobru rybu. On bez kolěbanja vrati vse male ryby nazad v morje i zadrži samo veliku. Kto ima uši, da slyši!

9

Ješua rěče:

Izyde sějec da sěje. Někoj sěme pade pri puti, i pticy pozobahu go. Drugo pade na kameni, i ne iměše korenja, izsohnu. Drugo pade v trni, i trnje podavi go. A drugo že pade na zemji dobroj, i rodi plod, i priplodova na sto. Imějaj uši slyšati da slyši.

10

Ješua rěče:

Metnuh požar na svět, i gle, smotrim go dokolě gori.

11

Ješua rěče:

[...]

Mrtvi ne živut, a živi ne budut umreti.

[...]

V dnji kogda běste jedno, staste dvoje. No segda stavši dvoje, čto budete dělati?

14

Ješua rěče:

Ako postite nanosite sobě grěh. Ako molite, budete osudženi. Ako davate milostinju, škodite svojem duhu. Kogda putujete po někoj zemji i ljudi prijmut vas, jedite čto dadut vam i lěčite boljnyh medžu jimi. Ibo, čto vhodi v vaša usta, ne oskvrnja vas, ale čto izhodi iz usta vas oskvrni.

15

Ješua rěče:

Kogda vidite nerodženog od žene, padite licem dole i poklonite se. To jest vaš otec.

16

Ješua rěče:

Ne mnite jako prijdoh doneti mir na zemju. Ne prijdoh doneti mir, no razděl, ogonj, meč. Prijdoh razlučiti syna od otca i dočeru od matere i nevěstu od svekrov. Budut pet vo jednom domu razděleni, tri na dva, i dva na tri. I vsaky tu bude sam.

17

Ješua rěče:

Ja budu dati vam čto ni jedno oko vidělo, ni jedno uho slyšalo, ni jedna ruka tknula, i čto ne jest vozniknulo v srdcu člověčjem.

18

Učeniki rěčehu Ješui: Rěči nam, kaky bude naš konec?

Ješua odgovori: Uže li odkryste početok, da segda tražite konec? Ibo kde jest početok, tu bude konec. Blaženi stoječi na početku. Vi budete poznati konec i ne vkusiti smrt.

19

Ješua rěče:

Blaženy koj běše prě no stavaše. Ako stanete moji učeniki i uslyšite moja slova, ovi kameni budut služiti vas.

20

Ješua rěče:

Carstvo nebesno jest kak zrno gorčice, najmenše od vseh sěmen. Vsejano na dobro tlo, vozraste boljše od vseh zelyj. I by drěvo, i pticy nebesny vselihu se v větve jego.

21

Ješua rěče:

Ako by vědal domu vladyka da kradec hoče prijdti, bděl by i ne by dal podkopati doma svojego. I vy ubo budite gotovi. Da budu čresla vaša prepojasana velikom silom, i světilnicy goreči, da kradeci ne prijdut vam.

22

Ješua rěče učenikami:

Ova dojena dětinča podobna sut vhodečim v kraljevstvo.

[...]

Kogda od dva sotvorite jedno, da vnutrišnje bude kak vněšnje i vněšnje kak vnutrišnje i gorno kak dolno, i sotvorite od mužskog i ženskog jedno, tak da mužsko nest mužsko a žensko nest žensko, i sotvorite oko vměsto oka, ruku vměsto ruke, nogu vměsto noge, obraz vměsto obraza, togda vojdete v carstvo.

23

Ješua rěče:

Ja budu izbrati vas, jednogo od tyseč i dvoje od deset tyseč. I budete kak jedin jediny.

24

Jego učeniki rěčehu: Ukaži nam město kde ti jesi. Moramo slěditi to. Ješua glagolja: Kto ima uši, neh slyši. V člověku světlosti světlo jest i světli cělom světu. Kogda ne světli, tma jest.

25

Ješua rěče:

Ljubi svojego brata kak svoju dušu. Čuvaj go kak oko v glavi.

27

Ješua rěče:

Ako ne udržate se od světa, ne budete najdti kraljevstvo.

28

Ješua rěče:

Stojah vsrěd světa i pokazah se v tělu. Najdoh jih vse pijane, niktogo žednogo medžu jimi. Duša moja boli dlja dětij ljudskih. V srdcu sut slěpi i ne videt, že prazdni prijdehu na svět i prazdni go budu ostaviti. Segda su pijani, no kogda otresut svoje vino, budut pokajati se.

29

Ješua rěče:

Ako plot staše duha radi, toj jest čudo. No, ako duh staše ploti radi, toj jest čudo od čuda. Ješče, čudim se kak tako veliko bogatstvo prijde byvati v sej běde.

32

Ješua rěče:

Tvrdy grad vrhu gory stoječi, ne može pasti ni ukryti se.

33

Ješua rěče:

Čto na uši slyšite, propovedite na kroveh! Jer nikto ne zažiga světilku da stavi pod posudu, no na svěčnik, da světli vsim doma.

37

Jego učeniki sprašahu: Kogda budeš objaviti se nami i kogda te budemo viděti?

Ješua odpověda: Kogda obnažite se bez srama, metnete odědžu pod noge i toptate je kak mali děti, togda budete viděti děte živogo i ne budete prěstrašeny.

39

Ješua rěče:

Fariseji i knižniki vzehu ključ razuměnja. Sami ne vhodet, a vhodečim vozbranihu.

42

Ješua rěče:

Budite minujuči.

43

Učeniki go pitaše:

Kto ty jesi da glagoljaješ nam takyh slov?

Ješua rěče:

Ne razuměte li kto jesm od togo čto glagolju vam? Vy stavaste podobni Judejcam. Oni ljubet drěvo, a nenavidet plod ili ljubet plod a nenavidet drěvo.

44

Ješua rěče:

Kto huli otca, bude praščany. I kto huli syna, bude praščany. No, kto huli duh, ne bude praščany, ni na zemji ni na nebu.

45

Ješua rěče:

Od izbytka bo srdca usta glagolju. Blagy človek od blagago sokrovišča iznosi blago; i zly človek od zlago sokrovišča iznosi zlo.

46

Od Adama do Johanana krestitelja, medžu rodženim od žene ne ima boljšeg od Johanana. Ali ja kažem: Kto od vas stane dětec, bude poznati kraljevstvo i stati boljši od Johanana.

47

Ješua rěče:

[...] Rab ne može dvema gospodinom rabotati: bude jednog vozljubiti, a drugogo voznenaviditi: ili jednogo držati se, a drugom nerado činiti. [...]

48

Ješua rěče:

Ako dvoje sotvoret mir v jednom domu, budut kazati gory prěměsti se, i gora bude prěměstiti se.

49

Ješua rěče:

Blaženi vy osamočeny i izbrany, zato že carstvo najdete. Vy izhodite iz jego i idete iznova tam.

50

Ako sprašajut vas: Odkudy ste?

Odgovorite: Dojdohmo od světla, odtudy kde světlo samo sebe rodi, tvori i slikom objavja.

Ako sprašajut vas: Kto ste?

Odgovorite: My jesmo děti i izbraniki živogo otca.

Ako sprašajut vas: Čto jest znak vašeg otca v vami?

Odgovorite: Dviženje i mir.

51

Pytaše go učeniki:

Kogda mrtvi odpočnut? Kogda novy svět dojde?

Ješua odgovori:

Ono čto iščete došlo je ale vy to ne věte.

52

Rěkoše mu učeniki:

Dvadeset i četyri proroka govorihu v Izraelju i vsi govorihu o tobě.

Ješua odgovori:

Vy neprigledaste živogo medžu vami i govoriste ob mrtvyh.

53

Učeniki pytahu jego:

Jest li obrězanje korisno ili ne?

Ješua odgovori:

Ako by bilo korisno, otec by tvoril děti uže obrězane iz matere. No, istinno obrězanje v duhu jest sovsěm korisno.

55

Ješua rěče:

Kto ne nenavidi jego otca i materu, ne može byti mojim učenikom. I kto ne nenavidi jego brati i sestri, i ne vozme na sebe križ kako ja, nest mene dostojny.

56

Ješua rěče:

Kto pozna svět, odkryva trup. A kto odkrye trup, svět go nest dostojny.

57

Ješua rěče:

Upodobi se carstvo nebesno člověku sějavšu dobro sěme. Prijde vrag jego noču i vsěja plěvnjy posrěd pšenicy. Gospodin rěče rabami: Ne trgajte segda plěvnjy, da ne vostrgnete s jimi pšenicu. Nehaj rastut. Vo vrěme žetvy soberite plěvnjy i sožžite.

58

Ješua rěče:

Blaženi stradajuči, jako ti život najdut.

60

Ješua vidě člověka nosečeg jagnje i rěče učenikam:

Dokolě jagnje živi, ne bude pojedano, no sam kogda bude ubito i stane truplo.

Oni odpovědahu:

Različno ne možno sdělati.

On prodolži:

Tako i vy. Iščite město mira, da ne stanete truplo i budete pojedani.

61

Ješua rěče:

Dvoje na jednoj postelji budut ležati, jedno bude umreti, drugo živěti.

[...]

Ja prihodim iz jego čto jest cěly. Dane sut mně věči mogo otca.

[...]

I glagolju, kto jest cěly, bude izpolneny světlom, no kto poděleny, bude polny tmě.

67

Ješua rěče:

Kto poznaje vse, no sebe ne spozna, toj vse promanhnu.

69

Ješua rěče:

Blaženi proganjani v svojem srdcu, jako ti voistinu oca poznajut.

70

Ješua rěče:

Ako projaviš čto vnutri tebe, to bude spasti te. Ako ne projaviš čto vnutri tebe, to bude usmrtiti te.

71

Ješua rěče:

Ja budu ovaj dom razoriti, da nikto ne može izgraditi go opet.

73

Ješua rěče:

Žetva je velika, no malo žncev. Molite gospoda da poslje dělateljev dlja žetvy.

74

Ješua rěče:

Mnogy sut okolo studenca, ale nikto v studencu.

75

Ješua rěče:

Mnogy stojet prěd vratami, ale samo poněkoji vojdut v svatbenu izbu.

76

Ješua rěče:

Slědujte blago nepropadno i trajno, kde molj ne prijde jesti ni črv niščiti.

76

Ješua rěče:

Podobno jest carstvo otca člověku kupcu, koj najde mnogocěnny biser. On beše mudry, prodade vse že iměše i kupi jego.

77

Ješua rěče:

Ja jesm světlost nad vsim. Ja jesm vse. Iz mene vse potěkalo, i mně vse vrača se. Razščepite drěvo, i ja jesm tu. Vozdvignite kamenj, i tam mene budete najdti.

78

Ješua rěče:

Vaši kralji i velmože imajut mekku oděž. Ale oni ne mogut spoznati istinu.

81

Ješua rěče:

Kto jest bogaty nehaj vlada, a kto ima moč nehaj odrěče se.

82

Ješua rěče:

Kto blizko mene, blizko ognju. A kto daleko od mene, daleko od kraljevstva.

83

Ješua rěče:

Obrazy sut vidimy člověku, a světlo vnutri skryto jest.

84

Kogda vidite svoj izgled radujete se. No, kogda vidite vaš obraz koji stavaše prědže vas, koji ne umira ni pojavja se, kak budete to nesti?

86

Ješua rěče:

Lisice jazviny imut, i pticy nebesny gnězda: děte že člověčesko ne ima kde glavu podkloniti.

87

Ješua rěče:

Ubogo jest tělo, zavisno od těla. I uboga jest duša zavisna od oba.

88

Angeli i proroki budut dojdti k vami i dati vam vaše. Vi jimi dajte čto imate i razmyslite se: Kogda budut dojdti vzeti jihno?

89

Ješua rěče:

Čemu očiščajete vněšnje steklěnicy? Ne iže li sotvoril vněšnje i vnutrišnje sotvoril jest?

90

Ješua rěče:

Prijdite k meni, ibo igo moje legko i moja vlast blaga i vy najdete mir.

91

Rěčehu mu:

Kaži nam, kto jesi ti, da možemo věriti tobě?

Ješua odgovori:

Razsmatrjate nebo i zemju, ale ne poznate stoječeg prěd vami, i ne znate sej čas razsmotriti.

93

Ješua rěče:

Ne dajte psom sveto, da ne odvlěkut go na smetlišče. Ne metajte biserje prěd svinjami, da ne toptajut jih nogami svojimi.

95

Ješua rěče:

Ako imate groši, ne zajmite jih na lihvu, no dajte onom kto vam ne vozvrati.

96

Ješua rěče:

Carstvo otca podobno jest ženi koja vozme malo kvasa, stavi go v těsto, i zaměsi velike bohanke hlěba. Kto ima uši nehaj slyši.

97

Ješua rěče:

Carstvo otca podobno jest ženi koja nosi posudu polnu brašna. Dokolě je hodila dalekym putom, držka od posude slomi se i brašno počne razlivati se. Ona ne je primětila to. Kogda dosegnula doma, položi vrč i najde go prazdnym.

98

Ješua rěče:

Carstvo otca podobno jest člověku htěvšem ubiti močnika. On doma tegaše meč i suvaše go v stěnu, da odkrye jego ruka li dostatočno silna. Potom ubi močnika.

99

Učeniki rěčehu jemu: Tvoja bratija i mati stojat vně, iščut te. Ješua prostre ruku na učeniki i reče: Se, tvoreči volju otca mojego, toj brat moj i sestra i mati.

100

Pytahu go: Cezarevi ljudi išču danok od nas. Da damo jim ili ne damo?

Ješua rěče: Pokažite mi pěnez. Čij ima obraz i nadpisanje?

Oni otvěščahu: Cezarev.

On že rěče: Dajte cezarevo cezaru i božje bogu. A ono moje, dajte mně.

101

Ješua rěče:

Kto ne nenavidi jego otca i mati kak ja, ne može biti moj učenik. I kto ne ljubi jego oca i mati kak ja, ne može biti moj učenik. Ibo moja istinna mati daše mi život.

102

Ješua rěče:

Težko farizejam! Oni sut podobni psu ležečem na jaslě. Ni sam jeda, ni pušča goveda jesti.

104

Rěčehu mu:

Dojdi dnes da molimo se i postimo.

Ješua rěče:

Koj to grěh počinih ili čto skrivih? Kogda mladoženih ostavi svatbenu palatu, togda nehaj ljudi postet i molet se.

106

Ješua rěče:

Kogda dvoje sotvorite jednim, budete děti ljudski. I kogda kažete gory prěměsti se, gora bude prěměstiti se.

108

Ješua rěče:

Pijuči od mojih usta stane kak ja, ja stanem kak on i skryto bude odkryto.

109

Ješua rěče:

Carstvo jest podobno člověku imavšem blago skryto v nivi, ne znavši. On ostavi nivu synu. Syn proda nivu, a kupec poče orati i najde blago.

110

Ješua rěče:

Kto najde sebe, svět go ne dostojny.

112

Ješua rěče:

Težko tělu zavisnom od duše. Težko duši zavisnoj od těla.

113

Učeniki go pytahu:

Kogda bude nastupiti carstvo?

Ješua odgovori:

Ne bude nastupiti ibo čekajete go. Nikto ne bude oznaniti: "Uzri, tu jeste" ili "Uzri, tam jeste". Carstvo otca razprostranja se po zemji ale ljudi ne videt go.

114

Šimon Kamenj rěče jim:

Nehaj Mirjam odide od nas. Žene ne sut dostojne života.

Ješua rěče:

Vidi, ja budu voditi ju da stava mužsko, da može stavati živy duh kak vy mužsky. Vsaka bo žena sotvorivši sebe mužskym vojde v carstvo nebesno.