Sbornik:Putovanje v Srbiju, 13 avgusta 2012 (Andrej Moraczewski)
It is not released under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license until its authors will explicitly say so.
⁘ Putovanje v Srbiju ⁘ | |
---|---|
Avtor: | Andrej Moraczewski |
Prěvod: | pisano medžuslovjanskom[1] |
13 avgusta 2012.
Timišoara(Timișoara)
Ješče na stanciji v Oradeju Miťaj byl protiv mojemu planu putovanja jednoju bezpreryvnoju volnoju[2]. Izmorjeny bezsonnoju nočju, on ne hotel nastavjati puť v Srbiju tutdenj, ale hotel odpočeti. I on imal pravdu: volna je težka. Soglasno mojego putnogo reda, posle bliz 30 časin od izlaza iz Užgoroda dostignemo Novogo Sada i odpočnemo tam. To ne bylo ničo novogo za mene: prošlogo leta ja, Dima-LSD i Stas dostali se jesmo v Jalty iz Moskvy za 54 časiny bezpreryvnoj jezdy vozami s presedanjem. Ale togo dnja byl jesm gotovy stati na odpočinok v Timišoare. I predložil jesm izdati se na slepy slučaj: smožemo ili ne smožemo shvatiti nastupny voz. Presedka[3] v Timišoare byla nebezpečnoju dlja volny: posle pribyťja v 7:56 imamo uhvatiti voz do Žimboliji v 8:01. To je možlivo samo jedino jestli znati, kde točno stoji potrebny voz.
Izskakujemo na platformu stancije Timišoara-Nord i bežimo k voznomu redu. Nema vremeni dobyvati karty. Voz do Žimboliji odhodi s koleje 2R. Čo može značiti «R», črt by vzel! Bežimo nazad na platformu nomer 2 – tam ješče stoji naš voz, kojim jesmo pribyli tu. Polno vozov na drugyh kolejah, dosky s napisami sut ne na vsih vozah. Pytamo ljudi – nikto ne razume angliskomu, nikto ne zna, kde je voz do Žimboliji. Nakonec jedin mužik maše rukoju: izošel je voz. A nastupny bude črez 8 časin ili zautra.
Dobro, ostavamo se v Timišoare. Couchsurfing-a nema, ale imamo 3 adresa hostelov, koje razumno na vsaky slučaj prepisal Miťaj.
Odpočivamo v hostele «Nord» sovsem blizko do stanici: skroz ulice. Cena je 12 evro za jednu osobu, ale za tu cenu imamo 2-mestny nomer s nočnymi stolikami, škafom i dušem – pravdivy hotel. Preziram sebe za taku razkoš, ale napravdu potrebujemo odpočeti i izprati odedžu. Ale predže než spati idemo zautrakati. Na žalosť, v 10 časin jutra v Timišoare to ne je prosto. Obošli jesmo cely podel grada, kde v staryh domkah je polno magazinov, ale ni jednogo jutrišnjego kafe. Idemo v centr i zautrakamo v kafe na bulevare[4] s vodoskokami. Hočemo vzeti nečo malo, na primer, tu salatku Caesar. Ale jesmo na Balkane – je vreme privykati do togo. Možete sobe izobraziti talirku salata širinoju bliz 20 cm i glubinoju 7 cm, celu zapolnjenu salatoju? Tako toj salaty mne je dost za dobry obed! Čo znači v sravnjenje s njim tutoj maly «anglisky sendvič»?
Spali jesmo v hostele až do večera. Na ulice se juž sumrkalo. Najprvo imamo delo, za tom hodženje po gradu. Delo je najdti nakonec tu tajnu železničnu kolej 2R, s kojej zautra odhodi naš voz. Kako i v Rosiji, v Rumuniji, ne buduči mestnym obyvateljem, nikogda ničego ne najdeš. Situacija se okazala podobna s moskovskym Kurskym Vozalom: ima 5 ili 6 glavnyh koleji i 5 koncevyh koleji Rešickogo smera, i bukva R znači «Reşiţa» (Rešica). Te koleje se razmeščajut s boka od stancijnogo budynka. Tutčas znamo, kako zajutra pojedemo dalje. Tutčas mogu i radovati se krasotami Timišoary. Dolgy Bulevar Republiky ide od stancije do centra, on ne je mnogo krasivy. Centr je tipično avstro-madjarsky, i odliča se od, na primer, Belgiji nekojeju masivnostju[5] staryh baročnyh budynkov. Centralne ulice i osoblivo Glavna Plošča, inače, pripomneli mi Brussel, s jednym različjem, že v Brussele Grand Place je celkom izložena kamenjem.
Nočno žiťje Timišoary je dobro razvivano, i mi to bylo až prijetno, hoti ne jesm ljubiteljem nočnyh pohodok. Miťaj mne ne dozvolil dolgo hoditi. Rumunija jemu se iskreno ne poljubila. Nastojal jesm že by prošli jesmo ješče jednom po glavnomu bulevaru s vodoskokami. Pogledali smo na jednu od najnovejših pravoslavnyh crkvi grada, koja je byla stvorjena v 1980-e gody. Naprotiv je pomeščeny pametnik «Martirii revoluției» – žrtvam revoluciji 1989 goda. Ne imajuči mapy, šli jesmo do hostela paralelnymi ulicami, poverjajuči se mojemu čuťju. To bylo premnogo prijetno hodženje po nočnomu gradu.